Da bilo koja reč može biti tema za priču, dokazala mi je priča o viljušci. Verovatno pokušavate da se setite da li ste ikada čuli priču o nekoj viljušci.

Ova posebna viljuška, bila je potegnuta kao argument, i to teška artiljerija ispostaviće se, u raspravi o pisanju sastava i glupavim temama (po mom tada već ogromnom iskustvu devetogodišnjakinje) koje su nam zadavali u školi.

Rasprava se vodila između mame i mene. Pokušavala sam da joj objasnim zašto toliko dugo pokušavam da napišem sastav na nadasve originalnu temu:"Događaj koji me je nasmejao".

Branila sam svoj stav i odsustvo inspiracije. Tada je moja mama, uzviknula:"Ma ja bih mogla da ispričam priču na bilo koju temu!". Da bih dokazala da greši, pogledom sam potražila najobičniju, najnezanimljiviju stvar u vidokrugu, koju u tom trenutku nisam mogla ni po koju cenu da spojim sa nekom pričom."Viljuška!" bila je presuda.

Smešeći se nevaljalo, gledala sam kako moj roditelj prihvata izazov i mislila: "Sad te imam. Ako u ovome ne uspeš, a nema šanse da se to desi, nikada više neću morati da pišem sastave."

Čelo joj se nabiralo od koncentracije, oči na par sekundi dobile onaj pogled "ka unutra", a kad je počela da priča meni nije preostalo ništa drugo nego da pustim vilicu da padne. Priznala sam sebi već posle druge rečenice da je pobedila. Osvojila je ne samo taj meč, već set i gem. U velikom stilu.

....nastavak sledi...