Vidim da je prvi sneg u Beogradu već inspirisao mnoge da njime započnu svoje priče. Sneg je lep, ja volim sneg i mir koji donosi.

  

Međutim, dogodi se ponekad da se snežno belilo pretvori u gradsko sivilo i neku melanholiju...skoro depresiju. Baš nedavno me je jedna prijateljica pitala:" Šta radiš kada osetiš da si neraspoložena, onako bez posebnog razloga?". Stvarno, šta radim?

  

Kao osoba od akcije, još čitajući “Put kojim se ređe ide”, Skota Peka (to je baš bilo davnoJ), shvatila sam da je lenjost najveća prepreka svemu dobrom i postala zakleti borac protiv inertnosti i dosade u svim sferama života. Dakle, odgovor je opet u akciji.

(po Pekovom tumačenju, Adam i Eva su isterani iz Raja, jer su bili lenji da prevaziđu svoj strah i pitaju Boga: “A zašto ne smemo da jedemo jabuku?” – Zato, nemojte da Vam je teško da pitateJ)

  

Prvo, veoma je bitno uopšte shvatiti da ste neraspoloženi tj. da to može i bolje. Znači nešto treba učiniti da se to promeni. Kao i u svemu u životu, rešenje prvo treba potražiti u najjednostavnijim stvarima.

Npr. ja se prvo zapitam da li sam mozda gladna - zvuči smešno, ali vrlo često mi se dešavalo da od silnih obaveza ne stignem da jedem i da glad bude razlog velikoj nervozi. Ta ista nervosa, zatim, izaziva konflikte na sasvim drugim frontovima: sastancima, kod kuće, u mojoj glaviJ.

Odbrana: Momentalno odlazim da pojedem nešto u miru. Za tih 15 minuta do pola sata, uglavnom se ništa grandiozno neće dogoditi, a značiće mnogo. I nikako, ali nikako kombinovati ručak sa radom (što sam, btw, neverovatno često radila). Taman će se misli razbistriti, a strasti smiriti. Dobija se mogućnost da se stvari sagledaju iz sasvim druge, objektivnije, perspektive.  

Drugi na listi je PMS. Ukoliko znate da se ženama koje su počinile krivično delo, a pritom su bile u PMS-u, to uzima kao olakšavajuća okolnost, biće jasno o čemu pričam (http://www.psihoportal.com/index.php?option=com_content&task=view&id=437&Itemid=68).  Dakle, ako je to u pitanju, znate da ste Vi preosetljiva strana i pričuvate sebe (i druge:) malo dok ne prođe, a proći ćeJ Ako ste muško...pa, recimo da bi sama ideja o izostanku PMS-a trebalo da je dovoljna da Vas oraspoloži :)

 

Ako ste uspesno eliminisali prethodna dva razloga preostaju sledeće mogućnosti: visok/nizak vazdušni pritisakJ i/ili nešto što Vas već neko vreme poslovno/privatno tišti. Ukoliko je moguće da na razlog utičete, osmislite plan i krenite u akciju čim bude moguće. Ako je promena situacije van Vaše moći, tako je i prihvatite - uradili ste sve što se da uraditi i budite zadovoljni bar zbog toga. To je velika stvar.

  E sad, šta još može da se uradi u slučaju tzv. „tuge kosmičke” (kad nemate pojma zašto ste nerspoloženi, a osećate se tako)?* Upalite sva svetla ili izađite na sunce. Svetlost pomaže!* Izađite napolje. Obiđite pešaka krug okolo.* Pozovite dragu osobu. Ili više dragih osobaJ* Pustite muziku koju volite. Dobro je da imate spisak omiljenih pesama bas za ovakve trenutke. Još sada kad youtube postoji, “sky is the limit”J

* Pročitajte smešan tekst ili pogledajte video koji će Vas razveseliti (http://www.youtube.com/watch?v=0Bmhjf0rKe8&feature=player_embedded)

* Napravite lep dogovor za kasnije, da imate čemu da se radujete.* Prošetajte do kolega ili komšija, popričajte sa njima.* Plus, bilo koje od malih, lako dostupnih (a korisnihJ) zadovoljstava koje Vas čini srećnim!  I još jedna interesantna mogućnost. U poslednjih nekoliko meseci, počela sam da beležim sve lepe stvari koje su mi donosile osećaj sreće i zadovoljstva: zalazak sunca na plaži, miris pečenog kestenja u jesen, smešna izjava prijatelja, mirno nedeljno popodne uz dobru knjigu, itd. Tako, kad osetim da mi treba malo boje, samo otvorim i oslobodim sećanja na lepe trenutke - verujte mi, radi momentalno!:)