Ovih dana se mnogo se pričalo o PR-u, različitim aspektima komunikacije, klasičnim medijima i novim tendencijama...Sve u svemu interesantno i na "advance" nivou (I Međunarodna konferencija za odnose sa javnošću u Srbiji).

Međutim, ono što meni, kao osobi koja se bavi komunikacijama i samim tim sve posmatra kroz tu prizmu, nikako ne može da bude jasno jeste - kako objasniti značaj procesa projektovanja aviona u okruzenju gde veliki broj ljudi ne zna šta je to šraf?

Elem, pričamo o naprednim komunikacijama u okruženju gde je još uvek osnovna komunikacija i to poslovna, pod velikim znakom pitanja. Ima li poslovne komunikacije u Srba?
Nedostatak osnovnog vaspitanja što je rezultat pomeranja prioriteta i restruktuiranja sistema vrednosti, problem je sa kojim se svakodnevno suočavamo u ma kojoj industriji ili poslovnoj grani radili. 

Na primer, ne odgovaranje na mejlove je samo jedna od "sitnica" kojima se manifestuje ovo opšte stanje neposlovne komunikacije i nedostatak fundimentalne veštine neophodne za dobru komunikaciju - osnovnog vaspitanja. To je kao da kada ti neko kaže dobar dan, a ti ćutiš...

Na različitim nivoima, u različitim kompanijama...ćutanje - nepoštovanje, nezainteresovanosti i neefikasnost. Poruka koja posredno stiže do klijenta/kupca/krajnjeg korisnika.

Ovo je nažalost samo jedna od mnogih manifestacija nedostatka (ne)kulture koja je u nas solidno uzela maha.
Kašnjenje bez javljanja (neka čeka Ceca), (ne)poslovna garderoba (majice na tregere, japanke, donji veš kao deo vidljivog dela garderobe i tome slično), (ne)fokusiranje na sagovornika (citiram:"U aktivnostima govor dominira slušanjem (posmatrano ciljne javnosti – u 79% slučajeva)" http://www.draganadjermanovic.com/2009/10/19/i-konferencija-drustva-srbije-za-odnose-s-javnoscu/#more-770, završen citat), samo su neke od elementarnih stvari koje svaka odrasla civilizovana osoba treba da zna, a kamoli neko ko se bavi komunikacijama.

Ali avaj, iako se iznenadim svaki put kada vidim članke u medijima na ovu temu, sa osnovnim savetima tipa "ne pričajte u glas sa sagovornikom", očigledno je da potreba postoji. Trebalo bi da ih je još više.

Onda se naravno zapitam, a šta ja mogu tu da uradim? Kao što se zapitam svaki put kada se nađem okružena iracionalnim stvarima u ovoj zemlji. I odgovor je, kao i uvek, isti - počni od sebe. Svojim primerom pokaži, jer - jedna slika govori više od 1000 reči.

I ne odustajem:)