.....

Njenu viljušku, pronašla je, sasvim slučajno, devojčica igrajući se u pesku. Pošto je viljuška izgledala pomalo čudno devojčica se zapitala zbog čega je to tako. I viljuška je otpočela svoju priču, o ljudima I civilizacijama čije ruke je služila, koja jela je probala I šta je sve videla…

 Tu priču nikada neću zaboraviti. Ta priča i taj trenutak, otvorili su mi vrata ka potpuno novom svetu, ulaz u sasvim drugu dimenziju, podarili mi pogled na stvari iz sasvim drugog ugla.

Od tada još više uživam u posmatranju sveta oko sebe, sada sasvim sigurno znajući da sve ima svoju priču. Samo treba znati slušati.

 A mama, nju sam gledala kao da je vidim prvi put u životu i pomislih (sa svojim devetogodišnjim životnim iskustvom)...ponekad stvarno ume da zapanji koliko zanimljivi roditelji umeju da buduJ